Anoreksija
Anoreksija nervoza je psihički poremećaj u kojem mlade djevojke u strahu od debljanja počinju namjerno mršavjeti do stanja teške tjelesne iscrpljenosti i stvarne životne ugroženosti. Bolest je poznata od najstariji vremena, ali prvi detaljni opisi potječu iz 17. stolječa. U zemljama zapadne civilizacije sve se češće govori o epidemiji poremećaja jer se anoreksija javlja u prevalenciji do 5% što znači da od 100 mladih djevojaka u ovom trenutku vjerojatno 5 anoreksičnih.

Uzroci poremećaja nisu u potpunosti poznati. Od bioloških čimbenika možemo spomenuti konstitucionalnu predispoziciju. Anoreksija se češće javlja u osoba kojesu u obitelji imale rođake s nekim oblikom problema s prehranom bilo da je riječ o mršavosti (sumnja na anoreksiju), bulimiji, debljini ili dijabetesu. Među rođacima anoreksičnih djevojaka češće se mogu naći osobe s poremećajem raspoloženja (depresija) ili osobe ovisne o alkoholu ili drogama.
Psihički su čimbenici bili detaljno proučavani. Najveći broj anoreksičnih osoba prve simptome dobije početkom adolecencije. Nesigurnost koja nastaje radi naglog fizičkog razvoja, anksioznost, stid zbog bujanja tijela, tjeskoba od navale uzbuđenja u tijelu može zbuniti mladu osobu i otežati joj odrastanje.

Želja za osjećanjem prihvaćenosti okoline vodi djevojku prema izboru mršavljenja kao najjednostavnijem načinu za postizanje sigurnosti u krugu vršnjaka, jer je opsejdnutost vitkošću među mladima jedna od glavnih tema.
U anoreksičnih djevojaka nalazimo veliku povezanost s majkom, s oscilacijama između jake privrženosti do odbacivanja. Majke anoreksičnih djevojaka obično su anksiozne osobe. Takve su majke pretjerano zaokupljene hranjenjem svojih sasvim malih djevojčica koje pokorno sisaju i često su „debeljuce“. U adolescenciji dolazi u obih djevojaka po prvi puta do pojave otpora prema zahtjevima majke. Načelno, za razvojnu fazu u kojoj se dijete pokušava odmaknuti od roditelja i potvrditi kao posebna i odgovorna osoba, suprotstavljanja su posve normalna. Čini se da dijete nesvjesno pronalazi upravo jedenje kao najosjetljivije područje suprostavljanja svojoj majci. U obiteljima u kojima je hrana iznimno važna upravo će anoreksija biti pojava koja će roditelje najviše uzneiriti.

Na nastanak poremećaja djeuju i socijalni faktori. U suvremenom društvu kroz medije se propagira vitka linija kao najuzvišeniji cilj i jedini kriterij ljepote, ne vodeći računa o zdravlju.

U želji da se svidi i da se pokaže kako drži do sebe, veliki je broj djevojaka pod stalnom dijetom ili je planira. Sve u namjeri približavanja idealu ljepote.

Anoreksiju je jednostavno prepoznati kada se njena klinička slika potpuno razvije.

Simptomi su: namjerno mršavljenje, strah od debljanja, pad tjelesne težine ispod indeksa tjelesne mase 17.5 (indeks tjelesne mase = tjelesna težina (kg) / visina izražena u metrima na kvadrat), opsejdnutost izgledom tijela i dijetama, precjenjivanje važnosti tjelesne težine i izgleda i izostanak menstruacije.

Bolest je teže primjetiti jer se javlja podmuklo, gotovo neprimjetno. Nakon naoko beznačajnog neugodnog događaja ili neke usputne primjedbe o izgledu, mlada djevojka postaje nesigurna, povlači se iz društva, zaokupljena je mišlju da je debela i počinje razmišljati o dijeti. Počinje pretjerano vježbati („trbušnjaci“ su najomiljeniji), ide na fitness ili aerobik. Uskoro zna kalorijsku vrijednost svih namirnica i uporno sakuplja podatke o dijetama. Iz prehrane isključuje sve više namirnica pod raznim izgovorima (meso deblja, okrenula se vegetarijanskoj prehrani, makrobiotici, jaja imaju holesterol, sve ostalo je opasno jer deblja). Na kraju jede samo nekoliko jednostavnih niskokaloričnih jela. Sve je rjeđe za stolom s ostalim članovima obiljeti. Ne želi da se sazna koliko malo jede. Ponekad kao da se stidi jesti pred drugima jer je u njihovom iskrivljenom pogledu na svijet to izraz sramotne slabosti. Važno je samo biti mršava i sve imati pod kontrolom. Do sada tiha i mila djevojčica postaje razdražljiva, ljuta i svadljiva kada netko spomene jelo.

Anoreksija je ozbiljan poremećaj zato što se djevojke ne znaju zaustaviti u mršavljenju.

Javljaju se tjelesne promjene – stanje potpune fizičke iscrpljenosti, usporen puls, niski krvni tlak, osjetljivost na hladnoću, promjene na koži (suha i ljuskava koža, dlakavost), promjene u krvnoj slici, poremećaj elektrolita koji je posebno opasan u osoba koje uz smanjenje unosa hrane namjerno povraćaju kako bi spriječile „debljanje“. Nastaju brojne endokrinološke promjene i demineralizacija kostiju koje mogu u kasnijim godinama prouzročiti neplodnost i osteoporozu.

Anoreksija je životno opasni poremećaj i mora se liječiti.

U većine bolesnica najprije se teži postizanju bar djelomičnog tjelesnog oporavka. Potom slijedi psihoterapija tijekom koje se radi na ukljanjanju psiholoških uzroka poremećaja. Liječenje je dugotrajno i redovito komplicirano početnim odbijanjem bolesnice svakoj promjeni. Pacijenticu je važno što ranije uključiti u liječenje, jer svako odlaganje umanjuje mogućnosti izlječenja.

Posebno valja upozoriti roditelje da djevojke, kada se konačno u obitelji počne razgovarati o njihovom odbijanju hrane, često obećavaju da će jesti i popraviti se. Roditelji su u panici, izbjegavaju sukobe i rado im povjeruju.
Kćer, iako ne želi namjerno prevariti roditelje, obzirom da nema pravu predodžbu o tome koliko jede, uglavnom sve ostavlja po starom. Roditelji moraju upotrijebiti svoju brižnost i autoritet na traženje i podržavanje liječenja jer anoreksija neće proći sama od sebe.

Roditeljima koji su u dilemi oko vlastite djece, preporučila bih konzutaciju s liječnikom, dodatnu literaturu o ovom problemu ili obraćnje udrugama roditelja isoba oboljelih od anoreksije, radi informacija i podrške.

Prof. dr. Vesna Vidović, Klinika za psihološku medicinu med. fak. Sveučilišta u Zagrebu, autor knjige „Anoreksija i bulimija“, Psiha 1998.

Udruge

„Nada“, Zagreb, Ksaver 200, www.hope.hr
 

 Nada

Udruga "Nada"
Ksaver 200
10000 Zagreb

Gsm: 099 848 51 67

E-Mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript